O predavanju Energetska glad umjetne inteligencije
Veliki jezični modeli (LLM-ovi) poput ChatGPT-a, Claudea i Gemini-ja ne razmišljaju besplatno – svaki korisnički upit pokreće tisuće izračuna u podatkovnim centrima koji troše goleme količine električne energije i proizvode otpadnu toplinu. Istraživanja pokazuju da podatkovni centri koji podržavaju ChatGPT (OpenAI) već danas troše količinu električne energije usporedivu s proizvodnjom triju nuklearnih elektrana Krško. ChatGPT dnevno obrađuje 2,5 milijardi upita, a prosječan upit troši 20 Wh električne energije, pri čemu se u atmosferu emitira oko 5 grama ugljikova dioksida.
Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA), umjetna inteligencija ima potencijal postati jedan od najutjecajnijih čimbenika energetske tranzicije do 2050. godine. Istodobno, ona otvara nove mogućnosti za smanjenje emisija i optimizaciju energetskih sustava, ali i snažno povećava globalnu potražnju za energijom. Globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara dosegnuti će 945 TWh do 2030., što iznosi oko 3% ukupne svjetske potrošnje, ili više od godišnje potrošnje električne energije u jednom Japanu.
Daljnji razvoj umjetne inteligencije neće biti moguć bez velikih količina pouzdane, dostupne i niskougljične energije. U tom se kontekstu obnovljivi izvori energije, potpomognuti baterijskim sustavima za pohranu energije i tehnologijama vodika, nameću kao temeljni stupovi buduće energetske infrastrukture digitalne ekonomije. Predavanje stoga propituje može li umjetna inteligencija postati katalizator zelene tranzicije ili će se pretvoriti u njezina najvećeg potrošača, uzimajući u obzir izazove energetske sigurnosti, klimatske neutralnosti i rastuće geopolitičke nestabilnosti.
O predavanju Nova goriva i nuklearna opcija za dekarbonizaciju pomorstva
Pomorski promet je žila kucavica svjetske ekonomije. On je nevidljiva sila koja pokreće našu svakodnevicu. Više od 80% svjetske trgovine po vrijednosti prevozi se morem ili 90% ako se promatra po težini. To ne bi bilo izvedivo bez velikih brodova koji su pogonjeni golemim motorima. Zbog svoje „gladi“ za fosilnim gorivima, motori značajno doprinose globalnoj emisiji CO2. U procesu dekarbonizacije, a sa ciljem postizanja „net zero“ emisija ugljika do 2050. godine, velike nade se polažu u nova “zelena” goriva – vodik, amonijak i metanol.
Veće količine tih goriva i dalje se ne dobivaju iz obnovljivih izvora. Da bismo zadovoljili potrebe svjetske flote za čistom energijom, potrebne su trenutno nedostupne količine obnovljive energije sunca i vjetra. Za tu energiju ne natječu samo brodovi, već i kopneni transport, teška industrija i kućanstva.
U predavanju se daje pogled na nova goriva, njihovu prihvatljivost, rizike, dostupnost i vezu s obnovljivim izvorima energije. Predavanje se bavi i nedostatnom brzinom tranzicije koja ugrožava globalno ostvarenje zacrtanog cilja do 2050. godine. Potrebno je ubrzati tranziciju. Pojedine kompanije to i čine, jer brodovi koji se grade danas plovit će prosječno 20 do 25 godina. U utrci s vremenom, a s ciljem postizanja cilja, moramo potražiti i druge izvore energije s manjim otiskom CO2. Jedna od opcija je i nepopularna nuklearna energija koju bi možda trebali prihvatiti kao nužnog partnera za ostvarenje cilja.
