Hoće li se Riječani u budućnosti grijati na zeleni vodik, a gradski autobusi koristiti vodik umjesto dizela? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja tražit će stručnjaci okupljeni oko europskog projekta H2ADRIA, vrijednom gotovo 1,5 milijuna eura, koji je u četvrtak, 29. Listopada 2026. predstavljen u Opatiji.
Vodeći partner projekta je Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci, koji će tijekom sljedećih 30 mjeseci koordinirati suradnju šest hrvatskih i talijanskih partnera na razvoju i primjeni vodikovih tehnologija.
Kako je istaknuo dekan Tehničkog fakulteta, prof. dr. sc. Lado Kranjčević, cilj je da Rijeka ne ostane samo mjesto znanstvenih istraživanja, nego postane i prostor za praktično ispitivanje novih energetskih rješenja. Jedna od ambicija je uspostava proizvodnje vodika koja bi služila kao svojevrsni živi laboratorij, uz mogućnost njegove buduće primjene u javnom prijevozu, lučkim operacijama i gradskom energetskom sustavu.
„Namjera je da naučimo više o toj tehnologiji i vidimo mogućnosti njezine primjene. Potencijalno bismo mogli razviti punionicu za vodik, pa i razmotriti korištenje vodika u gradskim autobusima“, istaknuo je Kranjčević, dodajući kako bi Rijeka zbog svojeg brdovitog terena mogla biti zanimljiva za ispitivanje autobusa na vodik.
Doc. dr. sc. Vladimir Valentić, voditelj projekta H2ADRIA, naglasio je važnost činjenice da upravo riječki Tehnički fakultet predvodi međunarodni konzorcij.
„Ovo nam je lijepa prilika jer smo u Interregovu projektu vodeći partner. Projekt inače okuplja šest partnera, dva iz Hrvatske i četiri iz Italije. Uz Tehnički fakultet, hrvatski partner je riječko komunalno društvo Energo, dok s talijanske strane sudjeluju Sveučilište u Trstu, pomorski tehnološki klaster mareFVG, regionalna inovacijska agencija ART-ER te Institut za promet i logistiku Fundazione ITL.“, istaknuo je Valentić.
Pojasnio je kako će projekt omogućiti prijenos znanja između znanstvenih ustanova i gospodarstva te razvoj digitalne platforme koja će poduzećima pomoći u procjeni mogućnosti primjene vodikovih tehnologija.
„Konkretni subjekti dobit će informacije koje će im pomoći da usvoje tu tehnologiju ili da je bolje i učinkovitije koriste“, dodao je Valentić.
Za Riječane je posebno zanimljiva mogućnost korištenja vodika u gradskom toplinarstvu. Riječki Energo, jedan od projektnih partnera, već raspolaže dijelom opreme koja omogućuje korištenje mješavine prirodnog plina i vodika.
Kako objašnjava Nereo Milin, rukovoditelj Službe za planiranje i razvoj projekata u Energu, takva bi tehnologija mogla omogućiti postupno smanjenje emisija ugljikova dioksida, a pod određenim uvjetima i povoljnije cijene grijanja.
„Sigurno postoji opcija da se određena količina vodika koristi u mješavini s prirodnim plinom u nekim od Energovih pogona za proizvodnju toplinske i električne energije“, istaknuo je Milin.
U povoljnim okolnostima cijene grijanja mogle bi se uslijed navedenog potencijalno i smanjiti. Ipak, takav razvoj zasad nije zajamčen, nego predstavlja jednu od mogućnosti koje tek treba istražiti.
Među planiranim aktivnostima projekta je i razvoj digitalne platforme koja će uz pomoć umjetne inteligencije omogućiti simulaciju vodikovih postrojenja, procjenu isplativosti ulaganja i mogućeg smanjenja emisija CO₂. Tehnički fakultet u Rijeci i Sveučilište u Trstu modernizirat će istraživačke laboratorije, dok će najmanje 23 poduzeća iz Hrvatske i Italije dobiti tehničku i ekonomsku podršku.
Važan dio projekta odnosi se na pomorstvo i lučku logistiku, sektore u kojima smanjenje emisija predstavlja poseban izazov. U tom kontekstu, Marco Russo Cirillo sa Sveučilišta u Trstu istaknuo je kako ne postoji jedno univerzalno rješenje za dekarbonizaciju te da je upravo zato važna međunarodna suradnja.
„Ne postoji jedan jasan put prema dekarbonizaciji. Projekti poput ovoga, u kojima se zajednički raspravlja o rješenjima, pomažu nam pronaći najprikladniji smjer“, poručio je Russo Cirillo.
Posebno je naglasio važnost luka Rijeka i Trst kao ključnih gospodarskih točaka sjevernog Jadrana, ističući da bi vodik mogao imati značajnu ulogu u energetskoj tranziciji pomorskog sektora, a zajednički razvoj vodikovih tehnologija mogao bi pomoći lukama i logističkim poduzećima u pronalaženju održivijih načina poslovanja, uz smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.
Projekt H2ADRIA provodi se u okviru programa Interreg Italija – Hrvatska 2021. – 2027., uz financiranje iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a ukupna vrijednost iznosi 1.498.097,24 eura.
Iako će konkretna primjena vodika ovisiti o rezultatima istraživanja i budućim ulaganjima, preuzimanjem vodeće uloge u međunarodnom konzorciju Tehnički fakultet u Rijeci ne samo da povezuje znanstvenike i gospodarstvenike s obje strane Jadrana, već i stvara temelje za prijenos novih tehnologija u praksu. Time Rijeka dobiva priliku postati jedno od važnih regionalnih središta istraživanja i primjene zelenog vodika, a Tehnički fakultet dodatno učvrstiti svoju poziciju predvodnika inovacija u području energetske tranzicije.
